Građevinski nadzor

Stručni nadzor građenja je skup radnji kojima se utvrđuje usklađenost izvođenja građevinskih i drugih radova sa građevinskom dozvolom, glavnim projektom, izvedbenim projektom, Zakonom o gradnji, vezanim zakonskim propisima te pravilima struke. To znači da je svrha stručnog nadzora utvrditi da li izvođač obavlja pojedine radove sukladno ugovoru o građenju, prema dobivenim projektima i građevinskoj dozvoli te u okviru zakonskih propisa.

Nadzorni inženjer građenja je iznimno bitna funkcija u procesu gradnje. On kontrolira građenje i odgovoran je za kvalitetu izvedenih radova. Nadzorni inženjer mora poznavati građevinsku i inženjersku struku, procese i tehnologije gradnje. Također mora biti vješt u komunikaciji i upravljati sudionicima u gradnji kako bi se došlo do zajedničkog cilja, a to je uspješno izvedena građevina.

Potrebno je vješto balansirati u često vrlo zapetljanim odnosima između naručitelja i izvođača. Očekuje se od nadzornog inženjera da bude prilagodljiv raznim situacijama na gradilišta, a također i da ima izražene vještine rješavanja problema. Savjesnost, organiziranost i sposobnost donošenja kvalitetnih i bitnih odluka su vrlo bitne vještine koje nadzorni inženjer mora imati.

Kvalitetnim vođenjem procesa gradnje od uvođenja izvođača u posao do finalne primopredaje gradilišta rezultirat će zadovoljstvom svih sudionika u građenju, a naposljetku i kvalitetnim proizvodom, odnosno građevinom spremnom za uporabu.

Time se ispunjava i vrlo bitan zadatak nadzornog inženjera: sigurna, funkcionalna i ekonomična građevina.

TREBAM LI JEDNOG ILI VIŠE NADZORNIH INŽENJERA?

Građevine su po Zakonu o gradnji (NN 20/17, 39/19) svrstane u 5 skupina:

• 1. skupina – građevine koje se planiraju Državnim planom prostornog razvoja
• 2.a skupina – građevine za koje se utvrđuju posebni uvjeti i provodi postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš, postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš i/ili ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu
• 2.b skupina – građevine za koje se utvrđuju posebni uvjeti, a ne provodi postupak donošenja rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš, odnosno postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš i/ili ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu (najčešće veće stambene i poslovne građevine)
• 3.a skupina – građevine za koje se ne utvrđuju posebni uvjeti
• 3.b skupina – zgrade stambene namjene čija građevinska (bruto) površina ne prelazi 400 m² i zgrade poljoprivredne namjene čija građevinska (bruto) površina ne prelazi 600 m², za koje se ne utvrđuju posebni uvjeti.

Kuće i manje stambene zgrade su obično svrstane u skupine 3.a ili 3.b, dok su poslovne građevine najčešće u 2.b skupini.
Ukoliko se u postupku ishođenja Posebnih uvjeta i uvjeta priključenja, ne ishode Posebni uvjeti već samo uvjeti priključenja, tada građevina spada u 3. skupinu građevina.
Za nju je po Zakonu potrebno angažirati samo nadzor za mehaničku otpornost i stabilnost.
Ako građevina spada u 2. skupinu, u tom je slučaju potrebno angažirati Glavnog nadzornog inženjera (obično građevinski inženjer za građevinsko-obrtničke radove) i inženjera elektrotehničke i strojarske struke.

Iako za kuće nije potrebno, odnosno Zakonom obavezno, preporuča se angažirati minimalno nadzor za sve građevinsko-obrtničke radove.
Štete koje mogu nastati angažiranjem nadzora samo u pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti mogu višestruko nadmašiti visinu honorara nadzornog inženjera.